Kamo su nestali stručni radnici?

Danas je manjak stručnih zaposlenika postao univerzalnim problemom koji se osjeća diljem svijeta u gotovo svim industrijskim granama. Čak i u srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama koje su sve do početka 21. stoljeća generirale mnogo različitih stručnjaka i imale visoku stopu nezaposlenosti danas se otvara toliko novih radnih mjesta da ih nema tko popuniti.

'Tranzicijske zemlje' u nekoliko su godina pretrpjele dramatične promjene. Najprije je došlo do odljeva stručne radne snage u potrazi za boljim standardom. Nakon toga je slijedio nagli porast potražnje za stručnom radnom snagom potaknut otvaranjem novih radnih mjesta.

Danas, iako to zvuči paradoksalno, upravo ponuda slobodnih radnika na tržištu rada ograničava stvaranje novih radnih mjesta s novim znanjima.

Naime, nova se radna mjesta ne mogu popuniti postojećim slobodnim radnicima, ona ne pridonose fleksibilnosti radne snage i nije ih moguće uskladiti sa znanjima koja posjeduju već zaposleni. Osim toga, u srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama nije provedena nužna reforma obrazovnog sustava koja bi dovela do usklađivanja potreba i ponude na tržištu rada.

Za zemlje koje su nedavno pristupile Europskoj uniji otvaranje tržišta radne snage bilo je nešto neizbježno i to je pozitivno djelovalo na smanjenje viška radne snage u novim članicama. Time je moguće obrazložiti smanjenje nezaposlenosti, ali ne i istodobni porast zaposlenosti. Taj se porast može obrazložiti naporima uloženima u restrukturiranje poduzeća, povišenjem produktivnosti i konkurentnosti na globalnim tržištima.

Rastuća građevinska industrija, ali i brojne druge industrijske grane u novopridošlim članicama imaju velike probleme s pronalaskom stručnih radnika. Taj je problem postao tako velik da ograničava daljnje poslovanje, posebice u brzorastućim tvrtkama. Najizrazitiji manjak stručnih radnika osjeća se u Litvi, Latviji, Češkoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, gdje od 35 do 45 posto tvrtki smatra nedostatak stručnih radnika ograničenjem razvoja.

I u starim članicama Europske unije tržište stručne radne snage vrlo je maleno. Stručne radnike odvlače multinacionalne kompanije višim plaćama, a u postojećem obrazovnom sustavu ne stvara se dovoljno novih. Mnogi prirodoznanstvenici i inženjeri radije će se zaposliti u financijskom, komunikacijskom ili distribucijskom sektoru koji im nudi više plaće.

Stalno obrazovanje postojećih zaposlenika treba postati imperativ, jer ono omogućuje jednostavnije udovoljavanje potrebama kupaca i tržišta. Traganje za stručnim radnicima u industriji može postati uspješnim ako se stvori pozitivna slika o zaposlenima praćena povišenjem njihovih plaća. Oni koji su već stvorili reputaciju imaju mogućnost natjecati se za bolje pozicije u svakom pojedinom industrijskom sektoru, pa čak i na globalnoj razini.

Velike tvrtke često organiziraju dopunsku izobrazbu u samim tvrtkama ograničavajući i time pristup tržištu rada malima. Male i srednje tvrtke nerijetko nude brzu mogućnost napredovanja za one sposobnije nadajući se kako će ih time lakše zadržati kako bi što dulje ubirale koristi od onoga što su uložile u njihovo obrazovanje i obuku.

Istodobno, zapadnoeuropske kompanije okreću se istoku Europe, jer su koristi od preseljenja sve vidljivije. Troškovi rada u novim članicama Europske unije, iako obilježeni trendom rasta (oko pet posto godišnje), još omogućuju bitne uštede.

Predviđa se kako će i u idućih pet godina troškovi rada ostati niži nego što su to, na primjer, u Njemačkoj, a i jezične i kulturne barijere neće više biti problem. Kraj komunističkog sustava i otvaranje granica stvorili su velik migracijski potencijal koji se prelio ostatkom Europe.

Kako i u zapadnoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama nezaposleni sve češće ne posjeduju znanja i vještine koji se traže na tržištu rada, jačaju zahtjevi za reformom sustava obrazovanja koji bi morao biti spreman ponuditi ona znanja i stručnosti koji se danas traže.

Cjeloživotno je obrazovanje nužnost u uvjetima tehničkoga napretka, kada pojedina znanja i vještine brzo postaju zastarjelima i nepotrebnima.

Razvoj je tako brz da obrazovnim sustavima nije jednostavno pratiti ga na odgovarajući način. Sveučilišta trebaju osnivati interdisciplinarne studije kojima će se razvijati znatiželja i mašta koje su poticaj za razvoj inovacija. Sjedinjena istraživanja, obrazovne i inovacijske aktivnosti znanstvenika koji rade u različitim institutima smatraju se dobrim načinom stjecanja i prijenosa novih znanja i vještina.

Potpora poduzetnicima te razvoj inovativnih malih i srednjih poduzeća smatraju se političkim prioritetom Europe. Ujedinjavanjem sustava patentiranja i licenciranja EU pruža kvalitetnu zaštitu intelektualnog vlasništva. Sve te napore prati i pojednostavljenje zakonske regulative, čime se istodobno potiču inovacije i smanjuje odljev stručnjaka i znanstvenika iz Europe.

Za poboljšanje konkurentnosti europskih znanstvenika i stručnjaka potrebno je prije svega jače povezati znanost i industriju, čije umrežavanje može smanjiti provođenje nepotrebnih aktivnosti u razvoju, inovacijama te skratiti vrijeme od ideje do njene tržišne realizacije.

Problem nedostatka stručnjaka, dakle, nije poseban zapadnoeuropski ili istočnoeuropski problem, to je europski problem. Iako su uzroci različiti, posljedica je ista.

Posljednjih nekoliko godina naglog oporavka područja proizvodnje polimernih materijala pokazalo je kako potraga za stručnim zaposlenicima nije nimalo jednostavna. Najavljene investicije u pokretanje proizvodnje PVC-a u DINI pokazale su kako za to područje nema dovoljno raspoloživih stručnjaka.

Pravodobnim povezivanjem gospodarstva i visokoškolskih ustanova u ovom je slučaju spriječena katastrofa.

Smanjivanjem proizvodnje te zatvaranjem tvrtki tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća brojni su se zaposlenici sa stručnim znanjima u području polimerstva našli izvan svijeta rada. U međuvremenu, neki su zbrinuti umirovljenjem, neki su se snašli u drugim djelatnostima, a neki su životarili u tvrtkama koje su nastojale preživjeti. Mnoga su znanja nestala, a kako je tehnika išla naprijed, nova se nisu stjecala.

I dok je razvijeni svijet usvajao poboljšane postupke preradbe polimernih materijala, Hrvatska je preživljavala koristeći se starom opremom i starim znanjem. Kasneći za razvijenima, sve se više povećavao razvojni jaz.

Slijedeći europske trendove, a i zbog smanjenja industrijske proizvodnje, tehnički su fakulteti jedno vrijeme imali problema s brojem i kvalitetom studenata. No, situacija se bitno promijenila. Danas je na tržištu rada teško pronaći završene studente strojarstva i brojnih drugih tehničkih struka.

Stvara li Bolonjski proces stručnjake koji se traže i odgovara li on u dovoljnoj mjeri zahtjevima gospodarstva, vidjet će se u budućnosti. Nedavni prosvjedi studenata preddiplomskih studija i zahtjevi da im se omogući nesmetan prijelaz na diplomske studije nagovještavaju kako je problem veći nego što se čini.

I dok gospodarstvo vapi za stručnom radnom snagom i izlaz vidi u njenu uvozu, sindikati vrište jer broj nezaposlenih nije zanemariv. Ali kakva oni imaju znanja i vještine i jesu li spremni za stjecanje novih i nadopunu postojećih kako bi postali traženi?

O cjeloživotnom obrazovanju mnogo se govori, a kako su i mlađe generacije nedovoljno za to motivirane, teško je to očekivati od starijih, a još uvijek sposobnih za rad.

Tehnologijskim se projektima nastojalo pojačati suradnju gospodarstva i znanosti na rješavanju konkretnih problema. Je li gospodarstvo shvatilo vrijednost znanosti u poboljšanju svoje konkurentnosti, pokazat će vrijeme. Neki od rezultata tehnologijskih projekata danas su uspješni proizvodi. Ali nekako je sve to i dalje u povojima.

Ukratko, ni Hrvatska nije daleko od europskih trendova. Na žalost, problemi obrazovanja za izazove budućnosti u polimerstvu Hrvatske veći su nego što se to zamjećuje.

Zabrinjava jedna usputna primjedba u povodu izdavanja nekih stručnih knjiga s područja polimerstva. Piše jedan podupiratelj: »Pozdravljamo i pridružujemo se naporima za izdavanje navedenih knjiga. Nastavi li se razvoj polimerstva u Hrvatskoj na isti način, uskoro neće biti nikoga kome će te knjige trebati«. Iskaz je potvrdio jedan istaknuti gospodarstvenik u sasvim drugom kontekstu.

Pruzeto s portala dugirat.com, a preuzela autorica.

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Komentari (245)