j

photo micica 

Odlazim
(Omnia mea mecum porto)

Odlazim, konačno,

iz doline.

Ostavljam paučinu grijeha

razapetu po svim stazama i livadama

da se lijepi za tuđe noge.



Dolina je ova raspjevana jutrima,

maline njene slatko mirišu pod paučinom

na kojoj ljeska

rosa od mojih suza.

Kroz njena uspavana popodneva,

gusta, slatka, tiha,

do bezbrižnih ušiju teško prodire šapat,

vapaj,

molba:



"Ustajte, krenite preko prijevoja,

tamo vas čekaju vjetrovi strašni

što trgaju paučinu s vas,

i odjeću, i meso i kosti

s visina udara tuča, led,

i skoro sve što nosite sa sobom

izgubit ćete na ovom prijevoju.

Ostat će vam samo duša

s vašim imenom."



Odlazim.

Ostavljam ruže i tratinčice

pod finom, prozračnom paučinom.

Odlazim prije nego me pokolebaju

bezbrižna večer i raskalašna noć.



---



Uz prvi udar vjetra ledenog,

preko ramena bacam zadnji pogled

na dolinu grijeha

što budi se u toplom, ružičastom sutonu,

i čujem, kristalno jasno,

kako urliče iz mene glas koji nije moj:



Ustajte! Krenite preko prijevoja,

tamo vas čekaju vjetrovi strašni

što trgaju paučinu s vas,

i odjeću, i meso i kosti;

s visina udara tuča, led,

i skoro sve što nosite sa sobom

izgubit ćete na ovom prijevoju.

Ostat će vam samo

duša s vašim imenom.



---



S druge je strane, možda, pustinja;

a možda -

neka druga, drukčija dolina.

© Ivica Smolec, 25. rujna 2007. 


 

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Komentari (3)

2. 21-10-2009 09:28

nasla je slucajno.... 
ne dolazi tu vise nitko  
sram vas bilo.....

3. 19-10-2009 12:55

gdje si ovu pjesmu uzela?fenomenalna je.za paučinu mi je jasno....

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2