Ne bijaše me duže na ovom portalu, barem ne u svojstvu autora, ali sam Vas cijelo vrijeme marljivo pratio, da ne bi bili nismo znali – nismo htjeli.

 Evo, baš sam čekao večer, danas, 19.11.2009.g., dan kada je krvlju napisana okupacija Vukovara postala, ajmo reć',  punoljetna. Dakle, punih 18 godina od tragičnog 18.11.2009.g.. Kao što rekoh, čekao sam večer kako bih potvrdio jednu od svojih teza.

A ta je da mi Hrvati olako zaboravljamo svoje vrijednosti i zanemarujemo svoju povijest, kako dalju, tako posebice i nažalost i bližu, barem sudeći po tome koliko je medijski popraćen jučerašnji mimohod u Vukovaru.

Da nije predstojećih predsjedničkih izbora, sasvim sumnjam da bi naša „katedrala hrvatskog duha“ (HTV) , kako ju je, biće iz zajebancije ili od milja, svojevremeno nazvao veliki mislilac, pregalac, udarnik nove Hrvatske, podrepna muha blago-falabogu-počivajućeg Precjednika I, štovani g-din Antun Vrdoljak, i toliko malo vremena potratila na obljetnicu pada grada heroja koju NIKADA ne smijemo zaboraviti (ispričavam se štovanom čitateljstvu zbog ove Krležijanske rečenice, ali tak je ispalo, glavno da ste shvatili bit!) .

Dakle, zbog bulumente ljigavaca i nesuvislih tipova koji sebe vide na Pantovčaku smo malo vidjeli kako je bilo u Vukovaru, sa TV naglaskom na tim bilmezima koji su, svi odreda sa lažnim pijetetom, nešto kenjuckali o Vukovaru, pa ovo, pa ono, pa…..uglavnom – odvratno, nisko i ljigavo, pogotovo kad čovjek pomisli da na taj način skupljaju političke poene.

 A Vukovarci? Njima je jučer bio dan kada su, jednom u godini, pomislili načas – nismo sami! Ali samo jučer, a danas……danas su se vratili u svakodnevicu, turobnu, tužnu i poprilično beznadežnu! Jer kako drugačije objasniti izgled i stanje srednje tehničke škole u Vukovaru (za one koji nisu prije nekoliko dana gledali reportažu na HTV – u toj školi pada plafon i propao je pod u sportskoj dvorani – ukratko, vila propuh!). A nadobudni laž…pardonček, političari, Vukovar nazivaju Gradom mladosti! Na svoju sramotu i našu žalost, jad i nemoć!

 Sin mi je prije nekoliko mjeseci sa hrvatskim navijačima bio u Vukovaru, super su primljeni od strane domaćina koji su im se pridružili, nije bilo ekscesa (nažalost, uobičajenih među manjim dijelom navijačkih skupina, a vjerojatno stoga jer ti nasilnici nisu ni išli na taj put), ali su, bez obzira na dobre namjere tih mladića, kapije i žaluzine kuća, kao i kafići i trgovine vlasnika srpske nacionalnosti ostale čvrsto zatvorene. Zbog stida, straha ili grižnje savjesti, prosudite sami. Prilikom druženja sa domaćim momcima i djevojkama koji su im se pridružili u mimohodu čuli su od njih isto ovo što sam maloprije naveo: Super, danas ste vi ovdje, donijeli ste malo živosti u ovaj grad, a sutra, sutra opet sve po starom, mrtvilo i nebriga!

 Ne želim više filozofirati o ovoj temi, jer je to zaista pretužno i sramota za Hrvatsku, za Hrvate, a posebno za političare koji su se tamo došli malo slikati, a poslije toga svaki svojim putem u svoju malu pljačkicu. A Vukovar……njega brzo zaborave, sve do idućeg 18.studenog kada im ponovno zateba za osobnu promociju!

 A mi? Mi NEĆEMO, NE SMIJEMO i NE ŽELIMO ZABORAVITI VUKOVAR! Zašto? Zato što nam nitko, ali baš nitko ne daje pravo da zaboravimo! Oprostiti možemo, ali zaboraviti NE!

 Hvale vrijedna gesta se čak pojavila i u Srbiji, čije izaslanstvo (Udruga "Žene u crnom") je došlo na obilježavanje dana pada Vukovara, a stanovita udruga mladih u Srbiji traži i da se kazne odgovorni za strahote Vukovara, a koje je velepravedni sud u Hagu više-manje oslobodio, ne tražeći pritom famozne topničke dnevnike (za koje nitko baš točno i ne zna kaj su, kako izgledaju i čemu služe). Dakle, i Srbi su našim vlastodršcima dali omanju lekciju iz vrednovanja svoje povijesti. Još jednom, gospodo vlastodršci – SRAM VAS BILO!

 U jučerašnjem Jutarnjem listu izašao je članak Branka Borkovića, posljednjeg ratnog zapovjednika obrane Vukovara, pa evo linka, nije zgorega pročitati:

 http://www.jutarnji.hr/jos-nam-popuju-oni-koji-su-u-privatizaciji-opljackali-hrvatsku-/356182/

 Za kraj citirati ću pokojnog Sinišu Glavaševića, zapravo….prepisati ću njegovu Priču o gradu, poslanu faxom iz Vukovara, 12.11.1991. u 18 sati i 11 minuta:

 PRIČA O GRADU

 Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.

Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

 Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

 Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno ukrao sve jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

 A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

                                                                                                    Siniša Glavašević (04.11.1960 – ubijen na Ovčari 1991.g.)

  I na kraju…molim Vas, dragi prijatelji, odajmo dužnu počast svim palim i nestalim braniteljima Vukovara, barem ih se sjećajući kao ljudi koji su bili dio nas, koji su žrtvovali ono najvrjednije što su imali – svoj život – za neku bolju Hrvatsku. Ali sasvim sumnjam da su imali na umu ovakvu Hrvatsku, ovo što je ta Hrvatska postala! Zbog njih, a i zbog nas – pokušajmo nešto napraviti da Hrvatsku učinimo onakvom kakvom su je oni vidjeli i željeli!

 HVALA IM I NEKA IM JE VJEČNA SLAVA!

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Komentirajte prvi

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2